Završni ispit iz Anatomije :D :D

Mujo i Haso polažu ispit iz anatomije. Pitaju Muju:  – Šta će biti ako ti iskopamo jedno oko?
Mujo kaže: – Neću vidjeti na jedno oko.  Pitaju ga ponovo:  – Šta će biti ako ti iskopamo i drugo oko?
Mujo odgovori:  – Biću skroz ćorav.  Mujo položi ispit, kaže Hasi sve odgovore i ode.  I sad pitaju Hasu:  – Šta će da bude ako ti odsječemo jedno uho?  Kaže Haso:  – Neću vidjeti na jedno oko.  Pitaju Hasu opet:  – A šta će biti ako ti odsječemo i drugo uho?  Haso odgovori: – Biću skroz ćorav. Profesor iznerviran ga upita: – Ma kakve veze imaju oči i uši? A Haso će smireno:  – Pa ako mi odsječete oba uha, kapa će mi spasti na oči…

Mlada Njemica odlučila je 1914. slikati za uspomenu svog tek rođenog sina, te je fotografije dala na razvijanje u jedan studio u Stasbourgu. Naravno, tada je za razviti sliku trebalo proći nekoliko dana, a nesreća je htjela da upravo u međuvremenu počne Prvi svjetski rat. Pošto je bila van Strasbourga, te više nije bilo zgodno vratiti se samo po slike, žena ih je jednostavno zaboravila. Dvije godine kasnije ista je žena kupila novu rolu u Frankfurtu, cijelih 100 i nešto kilometara dalje od Strasbourga, kako bi slikala tek rođenu kćer. Kada je razvila slike imala je što vidjeti. Naime, ispalo je  da rola nije bila uopće nova, već je riječ o već korištenoj ali nikad razvijenoj roli koja se, zbog činjenice što slika s nje nikada nije razvijena, vratila u prodaju kao nekorištena. Naravno, pogodili ste, na razvijenoj slici bila je djevojčica, ali u pozadini se vidio obris prijašnje slike – dječaka kojeg je žena slikala dvije godine ranije.

Kada sam konačno stigao u godine da se penzionišem, otišao sam u Socijalno. Gospođa na šalteru me je pitala za ličnu kartu da bih dokazao svoje godine. Potražio sam po džepovima, ali sam ličnu zaboravio kod kuće. Počeo sam da se izvinjavam i rekao da ću navratiti sutra.Gospođa za šalterom se nasmješi i kaže mi: -Otkopčajte košulju. Otkopčavši košulju, pokazaše se moje kovrdžaste srebrne dlake. -To je dovoljan dokaz za mene reče gospođa. Tako da sam bio sav srećan što sam obavio posao oko penzije. Kada sam došao kući, bio sam sav uzbuđen,iispričah svojoj ženi o iskustvu u Socijalnom…Moja supruga se nasmeje i kaže mi: -Trebao si da spustiš pantalone, dobio bi i invalidsku penziju.