Zašto se psi i mačke ne vole??!

Izreka “vole se kao pas i mačka” stara je vjekova i sigurno nije nastala bez povoda.

Naravno, svi koji su živjeli s ljubimcima obje vrste znaju da nikako ne znači da pas i mačka ne mogu da budu prijatelji i članovi iste obitelji,

ma koliko često tražio napore ukućana i prilagođavanja.

 

 

Psi ne vole mačke? Ili je možda bolje reći da mačke ne vole pse, jer su obično jedan te koji bježeći u strahu završili na drvetu.

Istina je, zapravo, objektivno izjavila u suštini tačne: većinu mačaka ne miriše pse pretjerano, a psi uživaju u svim pričama da ih jure.

Sve do 19. vijeka psi i posebno mačke uglavnom nisu uživali u specijalnim brigama. U velikom broju lutali su se ulicama, a razmnožavali su se mahom slobodno i neograničeno.

Borba za ostatke hrane koja se nalazila na ulici vodila je do čestih sukoba. Svađa dva psa obično se završava bez pravog okršaja jer je psi od vukova

naslijedili su sofisticirani signali koji su davali drugome do znanja kad su željezo da se povukli jer im je oponent suviše zastrašujući i dominantni.

Mačke, koje su bile precizne samotnjaci, nisu previše oslabile na ovaj signal, a priroda nije mogla omogućiti ove dvije vrste da međusobno komuniciraju.

Zato su borbe često žuči neizbježne.

 

 

Stil borbe dvije životinje sasvim je različit – mačke radije koriste oštre kandže, dok psi, koji stalno otupljuju svoje kanze prilikom trčanja, preferiraju zubu i snažne vilice.

Ja jedni i drugi nastoje da protivnika zastraše vokalno, lajanjem i režimom, odnosno frktanjem i šištanjem.

Kao konačni ishod imamo glasni okršaj koji će sigurno privući mnogo pažnje.

U konkurenciji za jestive otpatke, ljude, primat su definitivno imali psi. Mnogo ozbiljan problem (za mačke) bio je to što psi psi predstavljaju veliki rizik za mačiće.

Mačke su morale ostaviti potomke da bi išle u potragu za hranom, a izgladnjeli psi nisu puno birali šta jedu.

Mačke su zato morale da se potrude da dobro sakriju mačiće, ali i pokušaju da iskoristimo što više straha u komšijskoj pse.

Psi i mačke danas nisu sasvim odmakli od tih mračnih dana kad su se sukobljavali oko hrane. Psi još jure mačke,

a mačke neće pustiti priliku da se okrenu i dobro ih zahvate kandžama po njušci.

 

 

Dobra vijest je da je takva situacija daleko od neizbježne, s obzirom na način na koji psi i mačke razlikuju prijatelje od neprijatelja.

Ovo je vjerovatno jedan od sporednih efekata promjena u razvoju mozga do koga je dovelo pripitomljavanje.

Kučići i mačići tijekom razvoja prolaze kroz razdoblje socijalizacije, kada uče, ne samo kako bi se ponašali prema pripadnicima svojih vrsta,

već i da ljudi, generalno, ne treba bojati.

 

 

Prilično je jednostavno zaključiti da će slično biti u slučaju da kuče (ili mače) odrastaju uz dobroćudnog pripadnika drugih vrsta.

Ako jednostavno budete blizu drugih vrsta, bez neprijatnih posljedica, tijekom senzitivnog perioda

(4–8 nedjelja za mace, 5-12 nedjelja za kuce) vaši ljubimci neće se pojaviti kao odrasli bojati ili će napasti pripadnike drugih vrsta.

Nažalost, ako je neprijateljstvo već prisutno, biće mnogo teško da se promijeni.