Zašto neću klanjati u Aja Sofiji

Kao musliman, protiv mojih religijskih uvjerenja je nasilno pretvaranje svetog mjesta druge religije za moju sopstvenu upotrebu.

 

Izgrađena kao crkva 360. godine za vrijeme vladavine rimskog cara Konstantina II, pretvorena je u muzej 1934. godine,

kao način da se uključi prostorom koji može, poput samog Istanbula, služiti kao većina između kontinenata i civilizacija.

 

Ali sve do uništenog bilo je populističkih poteza koji je napad ne samo na prava hrišćana, već i na pravo umjerenim muslimanima treba živjeti u skladu s ljudima drugih vjera.

Pretvaranje džamije proslavili su samo ekstremistički islamisti (uključujući Hamas),

a osudili gotovo svi drugi – UNESCO, EU i hrišćanski poglavari širom svijeta.

Ova kontroverza skreće pažnju na opasnosti autokratije i netolerancije, kao i na širu potrebu za vjerskim slobodom u muslimanskom svijetu

– zato što je prečesto žrtva sličnog političkog gledišta.

Međutim, ovo je više od još jednog islamističkog pokušaja učvršćenja odabranih već postojećih tanka kao oblanda. Da bi to bilo napeto između tradicionalnog,

Umjerenog islama na kojem je obavezno većina svjetskih muslimana, a političkog islamizma na koji je oslabio određene stranke.

Umjesto toga, stvaranje razdvajanja između dviju velikih svjetskih religija, ovo je što bi trebalo da objedini sve vjere protiv svog zlostavljanja od strane političkih aktera.

Umjesto huškanja muslimana i hrišćana na jednu protiv drugih, da bi trebali biti ukupni vapaj za sve vjerovati muškarcima i ženama kako bi zaštitili svoju tradiciju od ekstremista.

Problem netolerancije koji ne pripada islamskoj religiji, već je politička ideologija islamizma. Kroz svoju historiju staru 1.400 godina,

islamska religija je tradicija drugih vjera videla kao dio svoje, kao zajedničko nasljeđe da bi se kontekstualiziovao islam, a ne da bi ga umanjilo.

Međutim, islamisti vide islam kao političku ideologiju, a druge religije kao konkurentne političke pokrete koje moraju biti dominantne ili eliminirane.

Koja veća prisila može biti od pomisli na monopolu na bogoslužju? To sigurno nije stavio kalifa Omara, kad je 637. stigao u Jerusalim i

bio pozvan da se moli u crkvi Svetog groba. Odbio je, strahujući da će podstaći muslimane da ovu crkvu pretvore u džamiju.

Umjesto toga, molio se napolje, na mjestu koje je sada Omarova džamija.

Omar je nevjerojatna figura u istoriji islama, jedan od najbližih pratilaca poslanika Muhameda i njegov posljednji nakon smrti.

Ali on nije inspiracija islamističkim ekstremistima. Oni su više uzbuđeni najagresivnijim, mnogo kasnijim periodima Otomanskog carstva, koje žele da oponašaju.

Obraćenje Svete Sofije nije samo protiv tradicije islama, već i protiv sadašnjosti. Crkve su proteklih godina zaštićene i obnovljene u Egiptu, Libanu i

svugde širom muslimanskog svijeta. Ova nedavna ludost nije u skladu sa islamskim duhom i nije u korak sa načinom na koji islam praktikuje velika većina muslimana.

Važno je shvatiti da se ove akcije ne baziraju na vjerskoj legitimnosti, već na političkoj efikasnosti.

Panislamski pokret iz kojeg mnogi ekstremisti crpe svoje političke stavove je Muslimansko bratstvo. Proglašeno terorističkom grupom u mnogim zemljama,

Bratstvo je za islam zainteresovano samo ukoliko može da posluži uzroku (često krvavih) preokreta i revolucija.

Prioritet Bratstva je moć, a ne princip.

 

Osim što postepeno preuzimaju kontrolu nad umjerenim državama, oni rade na izvozu revolucije vrbovanjem i korupcijom stranih zvaničnika,

navodno uključujući bivšeg saudijskog obaveštajnog službenika, koji je trenutno predmet Interpolove poternice.

Lako je govoriti o uključivom, multikulturalnom dobu islama kada je islamska civilizacija bila objekat zavisti za čitav svijet.

Teže je zapitati se kako smo se toliko udaljili od proklamovanih principa naše vjere. Na primer, u Saudijskoj Arabiji,

uticaj ultrakonzervativnih ideja u prošlosti je značio da savremeno saudijsko društvo nije uvijek bilo tako inkluzivno kao što je Muhamedova zajednica.

Međutim, kao deo velikih reformi i povratka na umjereni islam proglašen pre tri godine, vjerujem da ćemo uskoro vidjeti kako Saudijska Arabija

regija regija natrag svoje povijesne dobrodošlice svim religijama.

Bilo bi prirodno da rodno mjesto islama odražava trajne i inkluzivne karakteristike vjere, a ne savremenu nadmoćnu ideologu koja je islam

koriste i zloupotrebljavaju za svoje sitne političke dobitke.

(Raport.ba)