Zašto ljudi psuju i čemu psovke??!

Ukoliko ste se ikada pitali zbog čega ljudi instiktivnu psuju i zbog čega te riječi imaju jaku moć, bit će vam drago pročitati da je misterij riješen.

Od malih nogu učili su vas da ne psujete, iako se starijima u vašoj okolini često omaklo takvo izražavanje. Svi roditelji trude se zaštititi djecu od ‘zlih’ riječi, no činjenica je da oni kad tad nauče značenje istih.

Činjenica je da se neke riječi smatra psovkama i opasnima, no dosad je bilo nejasno zašto, ako se zna njihovo pravo značenje, one i dalje u ljudima imaju razornu snagu te potiču negativne emocije. Psovke postoje u baš svim kulturama, a istraživanja istih pokazala su da se psovke dijele na dvije skupine – one povezane s religijom te psovke povezane s ljudskim tijelom. Uz prvu skupinu vezani su strah i poštovanje, dok su gađenj i sram osjećaji povezani s psovkama druge skupine, ljudskim tijelom.  Riječ sama za sebe nema nikakvo značenje sve dok joj ne pridodate emocije koje su usko vežu uz nju. Upravo u tom trenutku dolazi do onoga što glasu ili slovu daje veću važnost te tada riječi i doslovni smisao postaju djelovi emocija.

Prema nalazima istraživanja, ljudi koji su preživjeli traume na mozgu u nekim dijelovima lijeve polutke u kojoj se nalazi centar za govor kod većine ljudi, nakon ozljeda ne mogu sročiti normalno jednostavno proširenu rečenicu, no zato im psovke uopće nisu strane. Mogućnost izgovaranja psovki povratiti će prije nego bilo koju drugu riječ uz koju nisu vezane određene emocije. Razlog za to je činjenica da su se dijelovi mozga koji su se prije razvili, poput limbičkog sustava koji upravlja nesvjesnim i autonomnim funkcijama i ganglija ostali neoštećeni. Najnovija istraživanja pokazala su kako je upravo to mjesto na kojem psovke ‘žive’.

Naučno je dokazano da nam psovanje pomaže da lakše podnesemo bol, oslobađa nas stresa, čak u nekim slučajevima doprinosi i povezivanju s kolegama na poslu, recimo. Sve te reči na “j” i njima slične, doprinose lučenju adrenalina koji je prilično koristan, stimulativan hormon u najvećem broju situacija. Dokazano je, recimo, da piloti i hirurzi rade znatno lošije i prave više grešaka ako im je strogo zabranjeno psovanje u radnom okruženju, jer su zbog prirode posla izloženi vrlo visokom stresu.

– Svaka psovka je kanal kroz koji se oslobađa agresivnost u većoj ili manjoj mjeri. Ljudi psuju jer žele da uklone opasnost koja ugrožava njihove želje. Svaka psovka je kao otrovna strela koja ima namjeru da paralizuje protivnika. Psovke kao uzrečice su društveno prihvatljivi načini oslobađanja nakupljene energije agresivnosti, jer ako bi se potiskivanje agresivnosti nastavilo unedogled, u jednom momentu bi moglo eksplodirati u mnogo opasniji vid agresivnosti po svoju okolinu. Potiskivana agresivnost je glavni uzročnik povređivanja ljudi u svakodnevici .