U životu ponekad treba jasno odlučiti: ostati ili otići!

Svakoga dana života nalazimo se na raskrsnici donošenja različitih odluka.

Živimo život, sanjamo neke bolje mogućnosti a bojimo se napustiti sigurnu prošlost i nalazimo se u dvojbi što učiniti. Bilo da moramo izabrati partnera kojem ćemo darovati sebe, bilo da moramo izabrati posao, prijatelje, hobije, nikada nismo posve sigurni što je prava odluka za nas. Što prihvatiti, a što odbaciti? Problem je još veći kada ni naše srce nije na čisto sa samim sobom, a odluku treba donijeti.

U životu ponekad treba jasno odlučiti: ostati ili otići. Nema smisla fizički biti prisutan na jednom mjestu, a emocionalno negdje drugdje. Mučiti sebe i mučiti druge. Najteže je sjediti na dvije stolice. Tada nisi nigdje, i tada te mogu maknuti sa obje. Neodlučnost može postati izvorom mnogih psihofizičkih oboljenja ako se odgađa unedogled. Osim toga neodlučnost stvara trajno nezadovoljstvo jer u obilju mogućnosti nismo spremni niti jednoj jasno odgovoriti „da“.

Agonija neodlučnosti nešto je najgore što nam se može dogoditi jer tada više nema svijeta u kojem živimo, tada više nema osobe kojoj pripadamo, a najgore od svega je što ni mi sami nismo sigurni tko bi to trebao donijeti odluku umjesto nas. Tada je sve što radimo polovično učinjeno jer i onda kada sve štima i izgleda savršeno mi nismo mirni u sebi jer se u nama još lomi ona druga opcija, opcija kojoj možemo pripadati, izbor koji možemo živjeti.

Treba prelomiti što prije, jer i onda ako shvatimo da smo napravili pogrešan izbor možemo opet krenuti ispočetka. To je poruka uspješnih ljudi, na pogrešci naučiti kako funkcioniraju stvari. Dok ne prelomimo ne možemo ništa započeti, jer traje scenarij u kojem ne znamo konačan ishod. Zato u kakvoj se god prilici donošenja odluke nalazili shvatite da put počinje tek onda kada se za nešto odlučite. Dok to ne učinite – nema pravog života.  Mario Žuvela

IZVOR: Prijatelj vašeg uspjeha

 

Govore ti danas, sutra, prekosutra, a zapravo u sebi misle nikada. Ali čovjek s dobrom dušom vjeruje, misli da su svi ljudi ono što predstavljaju. Tek kada prođeš mnogo povreda vidiš da stvari nisu onakve kakve si mislio da jesu, i da ljudi nisu onakvi kakve su im riječi. A onda se pitaš da će možda ipak ispuniti obećanje i usrećiti te kada se najmanje nadaš a taj dan nikako ne dolazi.

Koliko još misliš čekati one koji te vječno zavlače? Poštuj sebe tako da ćeš učiti na lekcijama iz svoga iskustva jer ljudi ti svojim ponašanjem pokažu koliko im značiš u životu. Oni koji neprestano odgađaju možda još nisu dovoljno spremni ili možda nikada neće biti spremni. Ljudi mogu neko vrijeme skrivati svoj karakter ali s vremenom će morati donijeti neke odluke, pokazati do koga im je stalo. Ne poklanjaj srce nekome kome ono samo služi kao neki trofej za dokazivanje.

Odbaci one koji uvijek za tebe imaju samo slatkorječive riječi a ponašanje im govori nešto drugo. Želiš li svaki put doživljavati neko novo razočarenje ili učiš iz iskustava? Jednom kada otvoriš oči shvatit koliko su velika razlike između ljudi i koliko ti trebaš biti mudar da te njihov jezik ne zavede, koliko trebaš imati na umu da neki sitni znak pažnje ne mora uvijek značiti izraz ljubavi već može biti i sredstvo kupovine.

Kad je čovjek voljen on to osjeti, njemu to ne treba netko drugi reći. Bez obzira što bismo mi u životu željeli, dobro otvorimo oči pred svima koji obilaze naše živote, jer nisu svi tu uvijek s namjerama s kojima se predstavljaju da jesu. Zatvori poglavlje knjige tvoga života gdje si uvijek bio nečija žrtva i započni pisati novu priču, priču u kojoj sam izabrireš uloge koje ćeš igrati i ljude kojima ćeš biti okružen. Dobro izaberi one prave. Mario Žuvela