Smijeh otkriva karakter čovjeka!!!

Samo čovjek vrlo visokog i vrlo sretnog razvitka umije da bude veseo i da zarazi druge, to jest neodoljivo i dobrodušno veseo. Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čoveku…

Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i umiju li ljudi da budu veseli? Veselost čovjeka je najvidnija crta njegova, koja ga najviše odaje. Jedan karakter dugo ne možete upoznati, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazaće vam se njegov cijeli karakter odmah kao na dlanu.

Samo čovjek vrlo visokog i vrlo sretnog razvitka umije da bude veseo i da zarazi druge, to jest neodoljivo i dobrodušno veseo. Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čoveku. Na taj način, ako želite da prozrete čovjeka i da upoznate njegovu dušu, ne posmatrajte kako ćuti ili kako govori, ili kako plače, ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje da pogledate kako se smije. Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše. Pogledajte dijete: jedino djeca umiju da se dobro smiju do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jednom nasmije sasvim iskreno, pokazat će vam se njegov cijeli karakter.

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje. Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, to jest biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ako želite upoznati dušu čovjeka, ne posmatrajte ga dok šuti, dok govori, kad plače, dok se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije. Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

 

Dan u kojem se nisi nasmijao je izgubljen dan, govorio je Charlie Chaplin. Pjesnik George Gordon Byron je predlagao da koristimo svaku priliku za smijeh, jer je to najjeftiniji lijek.

I činjenica je da nam u igrokazu koji nam život servira, ponekad samo on ostaje. Dok su antički ljekari savjetovali da se ljudi smiju deset minuta dnevno kako bi bili zdravi, podaci pokazuju da savremeni čovjek to radi svega 60 sekundi. Koliko puta ste se danas nasmijali? Ako tražite povod, zaboravite na opravdanja, jer psiholozi tvrde da je svaka sitnica dovoljan razlog da vam se usne pretvore u malu krivu liniju koja ima moć da ispravi mnoge životne “neravnine”.

Turci vjeruju da je veseo čovjek kao sunce, jer kud god da ide, osvjetljava. Primjećujete li i sami da vam je ljepše da sretnete ozareno, a ne namrgođeno lice? Za topli osmijeh kažu da je univerzalni jezik ljubaznosti, a osobe koje ga nose su, tvrde istraživači, privlačnije i poželjnije. Čak 96 posto ljudi smatra da je upravo osmijeh ono što osobu čini privlačnijom pripadnicima suprotnog pola i da su, htjeli-ne htjeli, ljudi koji plijene vedrinom, uvijek primijećeni. I tu se ruši svaka barijera – jezička, nacionalna, polna… Poznato je i da žene koje se smiju i istovremeno malim prstom dodiruju usne, žele da privuku pažnju, dok se muškarci za to bore glasnim smijanjem.

Bez obzira na formu, nasmijano lice uvijek odražava emociju, tvrdi psihijatar Jean-Cristophe Seznec. – Smijeh je izraz osjećanja, ali omogućava nam i da prikrijemo nešto, kako bismo izbjegli ponore teških iskustava, kako je govorio Froyd – smatra psihijatar. Forsiranje, međutim, nije dobro i stvara kontraefekat. Nekome ponekad zaista nije do “keza”, pa je u takvim situacijama bolje da zadrži ozbiljan izraz lica ili čak namrgođen. U protivnom, pokazao bi neiskrenost i djelovao izvještačeno, a to nikome ne prija. Stručnjaci kažu da se iskren osmijeh prepoznaje po suženim očima i otvorenim ustima. Ipak, ne smiju se ni svi na isti način, pa su psiholozi na osnovu stila odredili profile ljudi. Iskrenost je u ha-ha-ha “stilu”

Iza osmijeha u kojem dominira slovo “O” (ho-ho-ho), stoje podrugljivost i ljudi bez dlake na jeziku, dok onaj sa završetkom na “E” (he-he-he) otkriva laskavce. U iskrenom osmijehu prevagu odnosi “A” (ha-ha-ha), a ironiju oslikava onaj sa “I” (hi, hi, hi). Dok se smješkanje tumači kao odraz sramežljivosti, a osobe koje to rade uz dodirivanje dijelova glave pokazuju svoju romantičnu i sanjalačku prirodu, psihoanalitičar Samuel Lepastie kaže da postoje i oni koji se smiju u neprikladnim momentima. – Neko se smije kada tome vrijeme nije, ne pazeći da li će bilo koga u svojoj okolini da povrijedi. Na taj način pokazuje da mu smeta ideja da pripada nekoj grupi – kaže Samuel.

Oni koji se naizmjenično smiju i plaču su vrlo osjetljive osobe, a Samuel govori i o ljudima koji se stalno osmjehuju, jer je to dio njihove ličnosti, način na koji dišu. – Postoji i kurtoazni osmijeh, tipičan za one koji žele da se sa nekim zbliže, pa djeluju teatralno. Ponekad se on miješa sa potisnutim ili tihim smijehom, ali on je karakterističan za ljude koji su naučili da ga kontrolišu, jer su životni ili radni uslovi to od njih tražili – navodi psihoanalitičar. Stručnjak za gestikulaciju Judy James dijagnostikuje bučan smijeh, koji uz visoke tonove prati nekontrolisan izraz lica: – Njemu su skloni veoma komunikativni i zabavni tipovi, koji se smiju toliko zarazno, da su zbog toga omiljeni u društvu – kaže James i dodaje da je njegova suprotnost onaj vještački, koji prate poluotvorena usta, odsustvo zvukova, odnosno – stvarnog osjećaja sreće.

Kada vidite da se neko tiho osmjehuje i saginje glavu, znajte da imate posla sa ljubaznom i savjesnom osobom. Ako poznajete ljude čiji smijeh podseća na bebin plač, jasno vam je da se iza njega krije nervoza, kao što je prigušeno “smijuljenje”, paravan za osjećaj krivice i neposlušnosti. A kada primijetite da se neko nasmijao sa zakašnjenjem, znajte da se to, kako kaže James, dešava iz sljedećeg razloga: – Takva osoba se ne smije zato što joj je nešto smiješno, nego zato što je to učinio neko koga želi da oponaša.

Klonite se ljudi koji imaju kreštav smijeh, jer su takvi željni pažnje i traže da im se drugi dive, kao što i oni koji to rade na dubok i glasan način, sa skrivanjem usta rukama, pokušavaju da sakriju sramotu. – Spontanost, odnosno prikrivena impulsivnost, tjera ih da nešto urade, a pošto ih je stid, pokrivanjem usana to pokušavaju da prikriju. Tim “stilom” mogu da se otkriju i kao nesigurne i neodlučne ličnosti – analizira James. Kinezi vjeruju da osmijeh daje još deset života, ljekari da je dobar za srce, estete za ljepotu, psiholozi da je antistres, jer minut nesputanog smijanja postiže isti efekat kao 45 minuta opuštanja. Možda ne produžava život, kao što mnogi kažu, ali da ga uljepšava, to je sigurno. Zato se smijte. Onako, od srca.