Prvi i posljednji put kada sam izgovorio riječ “balija”

Ovu kuću su gradili dedini prijatelji koji su bili pretežno muslimani, moji najbolji prijatelji su bili muslimani, ja neću da ti rasteš sa mržnjom. rekao je otac Dobojliji.

Vlasnik kafića iz Doboja na stranici kafića objavio je priču o tome kada je prvi i posljednji put izgovorio riječ “balija”, te je objasnio kroz svoj lični primjer koji su za njega Bošnjaci.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

Prvi i posljednji put kada sam izgovorio riječ “balija” i ko su za mene Bošnjaci.

Bila je to 1992. godina. Jednom prilikom, ja dvanaestogodišnji dječak, pod utiskom rata, slušajući zvukove oko sebe, izgovorim u kući pred ocem riječ “Balija”.

Iako nisam imao pojma ni šta to znači, želio sam uvrijediti nekoga ko mi napada grad, jer sam vidio da se nešto ružno dešava. Moj otac, čovjek koji nikada nije bio nacionalista,

baš kao i moj djed, naglo se okrenuo i rekao prijeteći:

Nikada više da nisi rekao! Slušaj! Sjedi! Ovu kuću su gradili dedini prijatelji koji su bili pretežno muslimani. Moji najbolji prijatelji su bili muslimani. Ja neću da ti rasteš sa mržnjom,

jer ovo što se dešava trenutno je trenutno. Nemoj da ulaziš sa drugarima napolju u takve priče! Poštuj svakoga! Tu je bio kraj.

Te 2009. godine otvorio sam prvi svoj kafić pod nazivom “Koktel bar”. U tom lokalu su se napijali svi, ali samo jedan slučaj koji je završen na nacionalnoj razini

osnovi je okončan zabranom ulaska za tu osobu.

 

Poplave u Doboju

Prije 7 godina grad Doboj je potopljen. U tome svemu i naša tri lokala. Četvrti dan kada se voda povlači, dobijam informaciju da pojedini romi ulaze u lokale i kradu.

Posto je voda još uvijek bila oko 60 centimetara, po početku tražiti nekoga sa kamionom. Tačnije, svoje suradnike koji su se javljali i govorili kako imaju pune ruke posla,

ali eto može ako će tura biti 150-200 maraka. Oni isti koji su prevozili godinama za nas za 50 km. Što i jeste prava cijena. Ljut odlazim na benzinsku pumpu HIFA u obližnje naselje.

Tu pumpu drži čovjek bošnjak. Pričajući tako u njihovom kafiću sa ekipom, psujem dobojski bezobrazluk. Pitam za pomoć ljudima koji sjede oko nas.

U jednom trenutku prilazi mi čovjek sa šankom i kaže, ja ću ti srediti kamion.

Zahvaljujem mu se i sačekam šofera. Odradimo sve i pitam koliko sam dužan, nadajući se da će reći manje nego ovi ovamo? Ništa. Kako ništa, pokušavajući da mu ubacim u džep 80KM.

Ma ništa. Ne smijem. Gazda je rekao tako. Na kraju saznam da je to bio šef HIFE. Sutradan pozovem dvoje – troje ljudi da krenemo sa čišćenjem lokala. Dok smo čistili,

dobijem informaciju da se dijele paketi hrane za one koji čiste lokale. Kao vlada RS-a pomaže. Odem u domu vojske, a obezbjeđenje kaže, nema više.

Provirim unutra, a hrane do krova. Pitam kako nema, pogledaj. Naredba je da se obustavi podjela. Zamislite! Odem u obližnju Rudanku i tamo isto.

Pogledam nekog lika kako tovari u privatno auto preko 30 litara ulja i pitam, a kako on? Za njega je rečeno da može. Jel tako? Odgurnem ih, udjem sam i uzmem par pašteta.

Vratim se u lokalu i tako dok smo čistili, nailazi kombi i vidjevši nas kako radimo, stadoše. Momci treba li vam šta od hrane, vode … Ma treba svega. Nema se gdje kupiti.

Kad su ljudi počeli vaditi galone vode, hljeba, svega … Halo stanite! Ne treba više. Bio je to salon namještaja “Goramonj” Gračanica.

Grupa ljudi

Čistimo tako, kada u jednom trenutku iza mene grupe ljudi. Njih 14-15 … Gdje si Borise? Došli smo očistiti naš kafić … Bila je to ekipa studenata iz Gračanica i okoline sa

lopatama i krpama u rukama. Tada mi je, meni muškarcu, suza krenula. Smlatili smo sve to brzo, a oni nisu dali ni gorivo da im se plati. Vrijedi spomenuti mnoge ljude i lica,

a jedno od njih je i Dario Atijas, čovjek koji je u naselju “Bare” dijelio hranu i šakom i kapom. Na kraju nam nije ništa falilo, a lokale smo brzo otvorili ….

Dakle, kuća su mi gradili muslimani, prijatelji moga oca su bili muslimani, meni pomoć u renoviranju sve muslimanske firme i čekale za pare …

Tu vrijedi spomenuti imena Samir Glumčević i Murvet Barjaktarević. Znate li koja je srpska firma pomogla? Nijedna. Čak naprotiv, naplaćivali su četiri puta skuplje sve.

Samo Mitar Nakić koji drži diskont pića je pomogao. Jesu li to oni muslimani koje treba da pljujem i mrzim? Hvala, ja ne.

Mislim da je imao pametno jasno sve “, napisao je vlasnik Koktel bara.