Priča koja možda baš nas čeka: STARAC I DRVENA POSUDA

Bio jedan starac koji je živio sa sinom, snahom i unukom. Kada je zapao u jako duboku starost više nije bio u stanju 
da jede normalno, jer su mu se ruke tresle,  zbog čega bi mu ponekad ispadala hrana iz ruku.

Jednoga dana ispade starcu posuda sa hranom iz ruku i razbi se, na što se snaha jako naljuti i zatraži od muža da nađe neko rješenje.

Sin razmisli, pa odluči da napravi ocu posudu od drveta, kako ne bi prosipao hranu po stolu.
Počeše tjerati starca i da jede sam, odvojen od porodice.

Starac je bio jako tužan zbog osjećaja kako je odbačen po stare dane i prisiljen da jede sam dok svi ostali članovi porodice jedu za stolom.

Kako je vrijeme prolazilo povećavale su se zabrane nametnute starcu od strane njegovog sina i snahe i više nije mogao da ih podnese…

Nakon nekoliko mjeseci starac je umro i obavljena mu je dženaza.

Kada je obred završen supružnici su htjeli da se riješe starih dedinih stvari, tako što će ih pokloniti siromašnima ili baciti.

Iznenada dotrča unuk i uze dedin drvenu posudu, na što ga otac upita: „Šta će ti ta drvena posuda?
Šta ćeš da napraviš od nje?“.

Na to mu dječak odgovori:

” ŽELIM DA JE SAČUVAM DA MOGU HRANITI TEBE I MAMU KAD OSTARITE KAO RAHMETLI DEDO !!! ”