Picerija

Radim u piceriji kao dostavljač. Auto koje vozimo je GROBINA.
Fiesta ’84 godište, sva je struhla, kočnice kad je hladno rade jedva, vrata se ne mogu zatvoriti do kraja, nijedna kazaljka ne radi, ventilacija je misaona imenica, ulazi voda, ali taj GROB nikako da crkne, a gazda neće da kupi nešto normalno dok god ovo vozi.
Vozao sam je i bez ulja, i bez vode sa gasom do poda prvom koliko god može, ali nikako da crkne, žilava.
Danas dođem na posao, nema Fieste, kontam napokon crkla, sretan ja. Ulazim ja u piceriju i govori mi kuharica: “Znaš da nam je jučer kolega iz druge smjene proletio kroz pod skupa sa sjedištem, sreća nije u vožnji, nego kako je sjeo tako sve propalo, vare ti se kola, biće gotova oko podne.”
Gazda cicija neće da kupi nova kola i Bog, a jednom kad neko pogine biće kasno