Ovoj zemlji ne treba još jedan nepošten posrednik!

Schmidt, više od svega, utjelovljuje nedostatak volje međunarodne zajednice, i ako ne dođe do radikalne promjene u pristupu Sjedinjenim Američkim Državama i Europskim unijama
prema bivšoj Jugoslaviji, on će vrlo vjerojatno nadzirati službeni kraj OHR-a

Piše: Emir Suljagić
(Autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Honorarni je predavač na Odsjeku za međunarodne odnose Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS).

Emir Suljagić je i autor dvije knjige: “Etničko čišćenje: politika i nasilje – srpska kampanja etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji ”i“ Razglednica iz groba ”.)

Ovo je vijest o Bosni i Hercegovini koju čini niko ne poima: u praktičnom smislu, Ured visokog predstavnika (OHR), ključna međunarodna institucija uspostavljena u

skladu s Daytonskim sporazumom i zaduženim za građansku (političku) provedbu mirovnog sporazuma, i što je još važnije ,

institucija koja je preuzela ulogu konačnog arbitra neizbježnog političkog trvenja unutar bosanskohercegovačkog političkog sustava,

prestala je postojati. Međutim, možda to i nisu loše vijesti.

Evo malo konteksta:

Dana 23. jula ove godine, posljednjih dana svog mandata, sada već bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko upotrijebio je takozvana “bonska ovlaštenja”,

to jest ovlaštenje da “olakša rješavanje svih poteškoća … donošenjem obavezujućih odluka, kada se smatra neophodnim” – i nametnuo izmjene i dopune

Krivičnog zakona države kojim se zabranjuje poricanje genocida.

OHR je jednostavno i posljednji preostali značajan mehanizam međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini.

Nekadašnja vojna komponenta mirovinskog aranžmana tijekom godina smanjena je od snažnih vojnih operacija na manje nego simbolično vojno prisustvo.

Odluka o zabrani poricanja ili veličanstvena genocida Inzko je obećao nekoliko godina ranije, i to je bilo dugo očekivano i potrebno kako bi se zaustavila ponovna pojava poricanja genocida

koju su zagovarali, sponzorirali i financirali institucije bosanskih Srba. Poricanje genocida je institucionalno među bosanskim Srbima, kao i Srbima u Srbiji.

To je sada jedna od središnjih tema srpske političke agende koju dijele Banja Luka i Srbija, takozvani “srpski svijet”, koji je nedavno rezultirao dramatičnim nasiljem u Crnoj Gori.

Nadalje, u određenoj mjeri, sada je opasniji nego što je bio u neposrednim poslijeratnim godinama.

To je sada postalo dio folklore, a mediji u Srbiji optuženi ili osuđeni ratne zločince tretiraju kao zvijezde.

Kao odgovor na Inzkovu odluku, srpska politička klasa napustila je Vijeće ministara i druge državne institucije, najavljujući doslovni bojkot Vijeća ministara. Milorad Dodik ,

član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, čak je u jednom trenutku izjavio da bosanski Srbi “nemaju drugu mogućnost osim da krenu ka disoluciji” Bosne i Hercegovine. 

Dok je retorika koja poziva na nasilje – jer ideja otcjepljenja podrazumijeva nasilje – splasnula, kriza se pogoršala dolaskom novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. 

Schmidt, njemački demokršćanin i bivši savezni ministar u Vladi Njemačkoj, imenovan je uz ličnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel.

 Bosanski Srbi, koji podržavaju prvenstveno Rusiju (odnedavno i Kinu), usprotivili su se njegovom imenovanju, pri čemu su dvije zemlje predložile rezoluciju

Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija za trajno gašenje OHR-a.

Cijela politička elita bosanskih Srba bojkotuje Schmidta -on se još nije sastao sa bilo kim od njih-i negira njegov legitimitet, navode kao razlog nedostatka formalne

saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, što je uvjet koji nije neophodan za imenovanje visokog predstavnika.

Budimo jasni: nema potrebe za OHR-om bez volje da ga se koristi u svrhe za koje je osnovan: za promociju i provedbu najviših standarda demokratije, vladavine prava i ljudskih prava,

a sve to izričito je navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine. Schmidt je u posljednje vrijeme pokazao spremnost da iskoristi bonska ovlaštenja OHR-a u izričito antidemokratskom smjeru,

naime, da u državi osnaži aranžman o podjeli vlasti koji liči na aparthejd. Ako postupi u tom smislu, Schmidt će krenuti stopama dugog niza međunarodnih posrednika u

Bosni i Hercegovini koji su nastojali povlađivati srpskom ili hrvatskom nacionalizmu iako su odgovorni za zločine protiv čovječnosti i na kraju i genocid.

Schmidt, više od svega, utjelovljuje nedostatak volje međunarodne zajednice, i ako ne dođe do radikalnih promjena u pristupu Sjedinjenim Američkim Državama i

Europskim unijama prema bivšoj Jugoslaviji, on će vrlo vjerojatno nadzirati službeni kraj OHR-a.

Schmidt je nedavno prisustvovao panelu u Njemačkoj, gdje je jedna od njegovih kopanelistkinja, Marie-Janine Calic-“ekspertkinja za Balkan” u Njemačkoj-skoro pa negirala genocid

u Srebrenici, tvrdeći da je obilježavanje genocida bošnjački nacionalistički projekt. 

Drugi panelista bio je predsjednik Bundestaga Wolfgang Schauble , koji je otvoreno izjavio da bi podjela Bosne i Hercegovine iza sebe ostala “muslimansko ostrvo sa

značajnim konfliktnim potencijalom”. 

Ton cijele rasprave bio je otvoreno kolonijalan, otkrivajući dubinu predrasuda u nekim njemačkim političkim krugovima prema Balkanu, posebno Bosni i njenoj jedinoj

skupini koja se, između ostaloga, samoidentificira kao muslimani. Schmidt je na sve to šutio.

Čuli smo dovoljno toga u posljednjih 30 godina.

Zbog toga možda i neće biti loša vijest ako OHR odumire, ode na drugi način ili jednostavno bude ugašen. Ovoj zemlji ne treba još jedan nepošten posrednik.