Ovaj video uzima Vam samo 8 minuta ali nećete zažaliti!!!

Spenser Četkart je napravio kratki dokumentarni film pod nazivom “laži koje živimo“.U njemu on preispituje slobodu ljudi, školstvo, novac, kapitalizam

Možete podesiti prevod koji vam odgovara

Duboko razumijevanje ovog pitanja će vam odmah dati i odgovor na njega, a njegova spoznaja može dovesti do buđenja ili proširivanja vaše svijesti. Kako bismo odgovorili na to pitanje, bilo bi dobro prvo pitati se tko smo to “mi”. Većina nas još uvijek osjeća da smo posebna jedinka odvojena od ostalih ljudi i svijeta, identificirani smo s tijelom koje obitavamo, imenom i prezimenom, poslom, osobnošću, prošlošću, imovinom i postignućima, svojim idejama i vjerovanjima te raznim ulogama koje preuzimamo u životu. Međutim, ovo je samo dio nas, to je naš ego, naš “lažni” tj. privremeni ja. Sve dok se identificiramo s bilo čim što je privremeno i ograničeno, ograničavamo i sebe i živimo ograničeni život.

Sve dok smo identificirani s našim egom, mi “živimo iz ega” većinu vremena. Pokušavamo upravljati našim životom i kontrolirati ga što je više moguće. Problem je što je većina stvari u našem egu nesvjesna, te tako kreiramo život pun stvari koje svjesno ne želimo. Tada imamo osjećaj da se situacije nasumice događaju, jer ih nismo svjesno izabrali. Pokušavamo kontrolirati i svoje emocije i reakcije, ali često u tome ne uspijevamo. Neki od nas su možda izvježbani u kontroliranju svojih reakcija, međutim, nerijetko se radi o njihovom nesvjesnom potiskivanju. Potiskivanje emocija kasnije može dovesti do jačih i nekontroliranijih reakcija, u trenutku kad se najmanje nadamo – kad poklopac kontrole popusti pod dugotrajnim pritiskom. Kronično potisnute emocije mogu se “kristalizirati” u fizičku ili psihičku bolest.

Određeni postotak ljudi će posebno jako biti obuzeti potrebom za kontrolom. Neki od pokazatelja kontrole su pretjerana pažnja na detalje (perfekcionizam), kritiziranje sebe i/ili drugih, strah od gubljenja kontrole, nemogućnost prepuštanja stvarima kao plesu, seksu, vožnji kada druga osoba upravlja vozilom i sl, stav da znamo najbolje, dominacija nad drugima, poteškoće u prepuštanju posla drugima, pokušavanje kontroliranja drugih osoba. Teško je biti sretan i opušten kada imamo ovakav način reagiranja u životu, jer se život jednostavno ne može kontrolirati. Ne možemo kontrolirati druge ljude i situacije. „Sreća“ osobe koja kontrolira ovisi o tome koliko je u kontroli u pojedinom trenutku. Ako nije u kontroli javlja se strah, napetost i nezadovoljstvo.

 

Neki od nas će preuzeti mentalitet žrtve. Karakteristike mentaliteta žrtve su ne preuzimanje odgovornosti za svoj život (odgovornost nije isto što i kontrola) i svoje stanje nego uglavnom okrivljavanje drugih, osjećaj da je život nepravedan, osjećaj uskraćenosti, samosažaljevanje „jadan ja“ ili „nemam sreće“, pasivnost, fokusiranost na negativnu stranu života, odnosno na ono što nemamo i ne možemo umjesto na ono što imamo i možemo. Teško je biti sretan kada imamo mentalitet žrtve jer sve dok ne preuzmemo odgovornost za svoje unutarnje stanje i svoj vlastiti doživljaj života, ne možemo na njega svjesno niti utjecati. Kako ćete utjecati na nešto što je uzrokovano vanjskim okolnostima?

Velik dio nas će se preopteretiti životom i životnim zadaćama, svime onime što se „mora“ i „treba“. Kroz ovo gubimo sebe i svoju životnu svrhu jer se neprestano vodimo vanjskim utjecajima i društvenim normama. Vjerujemo da je život težak, za sve se moramo truditi, mučiti, boriti kako bi opstali, ili kako je najvažnije “uspjeti” pri čemu se uspjeh obično mjeri vanjskim mjerilima (klasični primjeri su imati uspješnu karijeru, novac ili obitelj). Potrebna je stalna trka, stalna borba za opstanak, stalna napetost. Teško je biti sretan kada ovako živimo jer nemamo ni vremena živjeti, moramo stalno raditi, truditi se do makismuma i boriti. Život nam se niti ne događa. Život je u sadašnjem trenutku, ali mi ga ne primjećujemo jer stalno trčimo za nečim. Život ne možemo osjetiti kad smo napeti, nego samo kad smo duboko opušteni.

Ovo su samo neke od šablona ponašanja i stavova koji upravljaju našim životom. Oni dolaze iz našeg svjesnog i još više podsvjesnog uma, u kojima su pohranjena sva vjerovanja koja smo u toku života „pokupili“ i prihvatili kao svoja, kao i ona koja smo sami zaključili. Većinu smo preuzeli još kao mala djeca. Ne zaboravimo, naša vjerovanja postaju naša stvarnost. Mi privlačimo upravo one situacije i osobe koji će potvrditi naša vjerovanja, jer upravo s time rezoniramo.