OSTAJE PITANJE: Zašto je Saddam Hussein smaknut baš za Kurban-Bajram

Prošlo je četrnaest godina od tog događaja, s tim da i dalje nosi ponešto različita tumačenja i interpretacije, s mnogo nepoznanica i tajni koje ga još uvijek prate.

Narod Iraka nije ostao zaprepašten i iznenađen samo time što se početkom trećeg milenija američki tenk pojavio u središtu Bagdada u invaziji Sjedinjenih Američkih Država (SAD)

na njihovu zemlju 2003. godine, tokom koje je srušen režim pokojnog predsjednika Saddama Husseina.

Ovakav početak donio je i nova iznenađenja nakon prizora Saddamovog smaknuća na vješalima ujutro 30. decembra 2006. godine, na prvi dan Kurban-bajrama.

Prošlo je četrnaest godina od tog događaja, s tim da i dalje nosi ponešto različita tumačenja i interpretacije, s mnogo nepoznanica i tajni koje ga još uvijek prate bez j

asnog odgovora na njih, a neke od glavnih vrte se oko namjere pojedinih strana izvana da prokrijumčare Saddama i razlozima za odabir upravo tog tajminga za izvršenje presude.

 

Političke ambicije

Saddam Hussein je optužen za više zločina, među kojima su, kako je to navedeno, i zločini protiv čovječnosti. Počinio ih je tokom četvrt stoljeća svoje vladavine Irakom (1979-2003.),

nakon čega je svrgnut s vlasti u američkoj invaziji na zemlju. Ipak, spomenuto ne znači da se iza Saddamovog pogubljenja nisu krili i neki drugi planovi i namjere,

prije svega politička ambicija i ostavljanje traga u historiji za čime je težio bivši irački premijer Nuri al-Maliki učinivši da se Saddamova egzekucija desi tokom njegove vladavine,

kako kaže sudac Mounir Haddad, potpredsjedniku Vrhovnog kaznenog suda i potpredsjednik Kasacijskog suda i nadzornik izvršenja egzekucije.

Haddad se još uvijek dobro sjeća detalja iz posljednjih trenutaka Saddamovog života prije pogubljenja. Izravno je nadzirao izvršenje kazne nakon što se dogovorio s

Al-Malikijem da se smaknuće obavi baš na taj dan. U odgovoru na pitanje Al-Jazeere:

”Postoje li neke strane agende iza odabira prvog dana Kurban-bajrama za termin provođenja presude, kao znak osvete koja ima sektašku pozadinu?”,

ljutito je to kategorički negirao i odbacio, rekavši: “Saddam nije bio ni sunit ni šiit, već diktator koji je ubio više sunita nego šiita”, ističući da je slučaj

pogubljenja bio isključivo pitanje sudske presude.

 

Šta je Gaddafi predvidio?

Jedan od najneobičnijih i najčudnijih detalja vezano za smaknuće Saddama Husseina, kako tvrdi Haddad, bio je taj da je pokojni libijski predsjednik Muammar Gaddafi izdvojio

pet milijardi dolara da se Saddam prokrijumčari iz zatvora. Međutim, njegovi planovi i pokušaji nisu bili uspješni,

a libijska opozicija je navedeno potvrdila nakon što je Gaddafi svrgnut s vlasti. Također, Gaddafi je u svom govoru na jednom od arapskih samita predvidio da će sudbina

arapskih predsjednika biti slična sudbini Saddama Husseina.

Iako je iračko pravosuđe optužilo Saddama za teške zločine protiv čovječnosti, posebno za masakre koje je počinio nad Kurdima i šiitima, događaji nakon neuspjelog pokušaja

atentata na njega 1982. godine u okrugu Dujail doveli su ga do vješala.

Masakr u Dujailu dogodio se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u gradu koji nosi ovo ime, sjeverno od Bagdada, nakon napada na konvoj iračkog predsjednika.

U masakru je pogubljeno više od 140 stanovnika mjesta, a brojne kuće, imanja i farme su uništene.

 

Američka zamka

Saddamov ostanak na životu iza kulisa ne bi prošao bez ostvarivanja sukobljenih interesa strana koje su željele imati koristi od njega i njegovih informacija povezanih s važnim,

osjetljivim i istaknutim događajima. Za razliku od toga, pojedine strane su požurivale izvršenje egzekucije strahujući od ponovnog vraćanja stranke Baath.

Također, određene snage nastojale su iskoristiti Saddamovu prisutnost da pokrenu brojna pitanja i uvuku Irak u nepotrebna pregovaranja.

Sve je to potaklo Al-Malikija da riješi stvar i provede smrtnu kaznu.

Dovesti Saddama Husseina do vješala nije bila laka stvar bez sudjelovanja  nekoliko stranih zemalja i domaćih aktera, prema riječima dr. Saleha al-Alawija,

profesora političke povijesti na Univerzitetu Al-Mustansiriya, koji razloge za to pronalazi u stresnim okolnostima unutar i van zemlje.

U odgovoru na pitanje Al Jazeere: ”Je li Amerika uvukla iračku političku klasu u svoju zamku time što je upravo ovaj datum uzet za izvršenje smrtne kazne ili ne?”,

Al-Alawi naglašava da je Amerika bila umiješana u ovo pitanje i čak je radila na tome da se približi tom terminu. Takav potez tumači kao pametan trik kako bi se

kod muslimana izazvala zbunjenost, tražila objašnjenja i zasjenio blagdan, jer će se prisjećati događaja iz islamske povijesti koji je sličan onome što se dogodilo sa Sadamom.

Time misli na smrtnu kaznu koju je jedan abasijski halifa izrekao protiv opozicione skupine jer se okrenula protiv njega, u kojoj je bio i njegov sin.

Halifa je odbio udovoljiti molbama svoje supruge da oslobodi njihovog sina, naredivši da se svi oni pogube na jedan od Kurban-bajrama.

Al-Alawi je skrenuo pažnju na jedan od američkih trikova kojim je zavarana politička klasa na koju je prividno vršen pritisak da se Saddam Hussein izvuče iz zatvora.

Međutim, skrivena namjera im je bila potaknuti ih na hitno izvršenje egzekucije, što im je i uspjelo, a svi političari su upali u ovu zamku.

 

Provokacije i zeleno svjetlo

Dr. Muhammad al-Hayani, profesor političkih nauka, slaže s mišljenjem Al-Alawija o američkom uspjehu da uvuku iračke političare u svoju zamku i pogube Saddama Husseina na ovaj način. Smatra kako su male šanse za to da je politička klasa, koja je došla nakon 2003. godine, bila u stanju pogubiti Saddama Husseina bez zelenog svjetla Amerike.

Al-Hayani je optužio političke strukture za provociranje iračkog naroda zbog  provođenja smaknuća ujutro na blagoslovljeni Kurban-bajram.

Odbacio je ideju o krijumčarenju Saddama, njegovom izvlačenju na ovaj ili onaj način ili neprovođenju smrtne kazne, s obzirom na to da je bio optužen za mnoge

zločine zbog kojih je osuđen na smrtnu kaznu.

Iznenađen je time što je smaknuće bilo lišeno islamske prakse, ljudskih i moralnih dimenzija, kao i arapskih načela, pogotovo jer je Saddam Hussein

bio predsjednik Iraka koji je vladao skoro 25 godina.