Naučnici dokazali da kada čovjek umre, duša ne umire…

Kako su stručnjaci to objasnili, nakon što ljudi umru, njihova duša se vraća u univerzum i ne umire.

Prema riječima dvojice vodećih naučnika, ljudski mozak je u stvari “biološki kompjuter“ a “svijest ljudi“ je program koji pokreće kvantni računar koji se nalazi u mozgu i koji nastavlja da postoji čak i kada mi “umremo.”

Kako su stručnjaci to objasnili, nakon što ljudi umru, njihova duša se vraća u univerzum i ne umire.

Debata o postojanju duše i tome da li je ona besmrtna ili umire sa osobom je beskrajna priča koja vjekovima okupira vrijeme velikih mislilaca univerzalne istorije. Njena misteriozna priroda i dalje fascinira različite oblasti nauke, ali sada je grupa istraživača otkrila novu istinu o njoj: “duša“ ne umire, vraća se u univerzum.

Od 1996. godine, dr Stjuart Hamerof, američki fizičar i profesor emeritus na Odeljenju za anesteziologiju i psihologiju, i ser Rodžer Penrouz, matematički fizičar na Univerzitetu Oksford, su radili na Kvantnoj teoriji svijesti u kojoj tvrde da se duša održava u mikrotubulama moždanih ćelija.

Njihova “provokativna“ teorija navodi da ljudsku dušu sadrže moždane ćelije u strukturama unutar njih, pod nazivom mikrotubule. Ova dva istraživača vjeruju da je ljudski mozak u stvari “biološki kompjuter“ i da je “svijest ljudi“ program koji pokreće kvantni račnunar koji se nalazi u mozgu i koji nastavlja da postoji čak i nakon što mi “umremo.“ Osim toga, oba naučnika tvrde da je ono što ljudi doživljavaju kao “svijest“ u stvari rezultat efekata “kvatne gravitacije“ koji se nalaze u takozvanim “mikrotubulama.“ Ovaj proces je, od strane ova dva naučnika, nazvan “Orkestrirana objektivna redukcija! (Orch-OR).

Teorija ukazuje da kada ljudi uđu u fazu poznatu kao “klinička smrt,“ mikrotubule koje se nalaze u mozgu gube kvantno stanje, ali održavaju informacije koje su sadržane u njima. Drugim riječima – kako su to stručnjaci objasnili, kada ljudi umru, njihova duša se vraća u univerzum i ne umire. Govoreći za dokumentarac “Kroz crvotočinu“ na Science Channel, dr Hamerof je rekao:

“Recimo da srce prestane da kuca, krv prestane da teče; mikrotubule gube kvantno stanje. Kvantna informacija unutar mikrotubula nije uništena, ne može biti uništena, ona se samo distribuira i odlazi u univerzum. Ako pacijenta ožive, ova kvantna informacija može da se vrati u mikrotubule i pacijent će da kaže: “Imao sam iskustvo bliske smrti.“ Ako ga ne ožive, i pacijent umre, moguće je da ova kvantna informacija može da postoji izvan tijela, možda i beskonačno, kao duša.“

Prema ovoj teoriji, ljudske duše su više od samo “interakcije“ neurona u našem mozgu i možda su prisutne od početka vremena. Interesantno zar ne??!

 

U povijesti čovječanstva nauka i monoteističke religije su imali različite pozicije. Ovisno o niza faktora nisu uvijek imali iste smjerove kretanja, niti su imali iste stavove, niti su im se uvijek podudarali ciljevi i zadaci. Ovisno od kulturno – civilizacijskog kruga nauka i religija nekada su se međusobno nadopunjavale, a nekada su se isključivale. Naučni radnici su nekada imali istovjetan status sa učenjacima, a nekada su bili zbog svojih stavova i ubijani. Naučni radnici danas, za razliku od ranije, imaju slobodu da se bave svakovrsnim istraživanjima i da rezultate do kojih dođu slobodno interpretiraju. Kada je riječ o čovjekovoj fizionomiji sa sigurnošću možemo reći da je svaki dio istražen i da je anatomija čovjeka potpuna poznanica. Otuda je i logično što se predmet ljudskog interesovanja pomjera u sferu metafizike, odnosno, istraživanja koja se tiču nematerijalnog odn. apstraktnog. Rezultati novijih istraživanja su revolucionarni i ono što su naučni radnici otkrili u potpunosti se podudara sa doktrinama monoteističkih religija.

Pored dokaza o postojanju duše naučnike je zanimalo i pitanje: Postoji li život poslije smrti? Jedan od onih koji se bavio ovom temom je, profesor Medicinskog fakulteta Wake Forest u Sjevernoj Karolini Robert Lanza. On tvrdi da se odgovor na to pitanje koje zaokuplja filozofe, naučnike i vjernike krije u kvantnoj fizici, a posebno u poznatoj teoriji biocentrizma i činjenici da se elektroni ponašaju i kao materija i kao talasi. Prema njegovim riječima, dokaz o tome da život nakon smrti zaista postoji sadržan je u ideji da je predstava o smrti samo djelić naše svijesti.

Iako se nama čini da smrću nestaje i tijelo i svijest, odnosno da se pretvaramo u prah, na svojoj službenoj stranici Lanza objašnjava da predodžba o smrti kakvu poznajemo ne može postojati u ‘realnom smislu’. Smatra da smo tokom vremena naučeni prihvatiti ideju o umiranju, ali ona postoji samo u našim umovima. ‘Svijet postoji samo zbog svijesti pojedinca o njemu. Život i biologija su od ključnog značaja za stvarnost, koja zauzvrat stvara svijet. Svijet, međutim, ne stvara život. To vrijedi za vrijeme i prostor, koji su samo oruđe uma. Da bi potvrdio svoju hipotezu, ukazuje da način na koji opažamo česticu može uticati na njeno ponašanje.

No, naučnici bi trebali biti svjesni činjenice da kada je riječ o daljnjim istraživanjima duše da se tu neće moći mnogo napredovati. Glavni argument da se u budućnosti neće doći do novih saznanja o duši jeste činjenica da nekoliko hiljada godina koliko se prati i bilježi vrijeme, nisu se proširila saznanja o duši. Danas o duši ništa više ne znamo nego što se znalo prije 1000 godina. Pa otuda i zaključak da se ni ubuduće neće mnogo otkriti saznanja o duši, jer to nam upravo potvrđuje Kur’an: Pitaju te o duši. Reci: ‘Duša je nešto što – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja (El Isra 85.).

Dakle, na sličan način bi trebali da razmišljaju svi oni koji nisu u okrilju vjere. Razum je čovjekov vodič, a ovakvi argumenti nebi trebali ostaviti čovjeka ravnodušnim prema istini. Potvrda postojanja duše naučnom metodom je istinski argument i prilika za vjernike da ojačaju svoje vjerovanje, a onima koji ne vjeruju ili su agnostici u najmanju ruku trebaju da se zamisle, a zašto ne i da počnu da vjeruju!