Mubarek noći dolaze, kupite šarene svijeće

Jedan od sarajevskih običaja o kojem treba ostaviti pisani trag jeste osvjetljavanje mubarek noći šarenim svijećama.

Bosanskohercegovački gradovi imaju svoje običaje po kojima su poznati, a žitelji gradova običaje nastoje njegovati i prenositi iz generacije u generaciju. Tako se i dolazak mubarek,

odabranih noći dočekuje na posebne načine, obilježeno određenim običajima.

Jedan od sarajevskih običaja o kojem treba ostaviti pisani trag jeste osvjetljavanje mubarek noći šarenim svijećama.

Ovaj običaj se utkao duboko u sarajevske kuće te vremenom postao tradicija.

Mufid Garibija, historičar, kaže da odgovore o utemeljenju ovog običaja pronalazimo u dalekoj prošlosti, u periodu dolaska Osmanlija na ove prostore.

 

Dobri duh Sarajeva

“Poznato nam je da je u tom periodu osvjetljenje u kućama i džamijama bilo putem uljarica, loja, voska, a kasnija i parafina. Od toga su se pravile svijeće, koje su bile jedino osvjetljenje,

pa su naši preci, u želji da dočaraju posebnost mubarek noći, pravili drugačije, vrlo tanke i male šarene svijeće, a koje su se kupovale na Čaršiji i nosile na posebno izrađenim daskama”, kazuje on.

Svijeće su se palile u vrijeme akšam namaza.

“Zapalilo bi se najmanje pet svijeća, koje simbolično označavaju pet dnevnih namaza i šet islamskih šartova. Važno je spomenuti da bi se, obično, postio dan uoči mubarek noći,

a onda bi se iftarilo pod svjetlošću ovih svijeća. Tek nakon njihovog gašenja palila bi se ‘normalna’ rasvjeta koja je bila aktuelna za taj period u Sarajevu”, objašnjava Garibija.

Dodaje da su šarene svijeće postale dio islamskog folklora, tako da je skoro svaka kuća imala na zidu okačenu makar jednu strukicu svjećica, što je podsjećalo na dolazeće mubarek noći.

Svijeće su se nekad palile i u sarajevskim džamijama, naglašava Garibija, a bile su postavljene sa desne i lijeve strane mihraba.

 

Noći koje imaju posebnu vrijednost

Mevlida Serdarević, nekadašnja direktorica Muzeja Sarajeva, potvrdila je da je ovo karakterističan običaj za Sarajevo.

“Koliko sam istražila, ovaj običaj je kroz historiju postajao u Sarajevu i u Konjicu. U literaturi se može naći da su Konjic i okolina, bez obzira što su imali gradonačelnika iz Mostara,

više gravitirali Sarajevu”, navodi ona.

Običaj je da se svijeće poklanjaju djeci, kako bi im se priredilo veselije ozračje, priča hadži hafiz Vehbija Šećerović, nekadašnji mujezin Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

Tvrdi da je ovaj običaj lijep način da se djeci omile koraci na putu vjere.

“Recimo, kad se upale svijeće, djeca pitaju roditelje: ‘Šta je ovo sada?’, a onda roditelji na najljepši način opišu djeci mubarek noći, kao noći koje imaju posebnu vrijednost u

srcima i dušama vjernika. Ovo su dodatne stvari kojima se djeca časte i kojima im se približavaju vrijednosti“, pripovijeda Šećerović, jasno oslikavajući značaj ovog običaja.

 

Osvjetljavaju dječije duše

Da su šarene svijeće posebna radost za djecu, da svojom svjetlošću osvjetljavaju dječije duše, dijeli s nama i Adnan Rondić. Sjećanje na šarene svijeće,

kaže on, jedno je od njegovih prvih zapamćenih sjećanja.

“Šetajući s roditeljima uz Sarače i niz Sarače, sreo sam starca koji uzvikuje: ‘Mubarek noći dolaze, kupite šarene svijeće…’, i bio mi je simpatičan, bio mi je drag.

Sjećam se da sam ga pokušao oponašati kad smo došli kući, međutim, moj otac je to uradio besprijekorno, te je to često ponavljao, jer je znao da me to veseli“, oživljava uspomenu Rondić.

Kaže da je nedvano u sehari pronašao šarene svijeće, što ga je ponukalo da traga za odgovorom na pitanje da li običaj šarenih svijeća još uvijek živi u Sarajevu i čije ruke pripremaju ove svijeće.

Ranije se izradom svijeća bavilo više sarajevskih porodica, a danas zanat izrade šarenih svijeća čuva samo jedna žena, Emira Delalić Joksimović.

Kao djevojčica i sama je dobijala šarene svijeće.

 

‘Ispunjavam mamin amanet’

“S obzirom da je nas djece bilo više, četvero, svi smo imali svoje svijeće i svi smo ih palili. Mubarek noć je svijetla, tako da su se palila svjetla u svim prostorijama u kući i palile su se svijeće.

One su simbolizirale svjetlost odabranih noći, njihovu ljepotu, što su nam kao djeci objasnili i što nam je ostalo urezano u sjećanje“, kazuje ona.

Zanat i opremu za pravljenje šarenih svijeća Emirina majka, Fehrija hanuma, naslijedila je od svog daidže, a Emira je, nakon smrti majke, na sebe preuzela zanat pravljenja šarenih svijeća.

“Dok je mama bila živa, mi smo to zajedno radile, a kad ona više nije mogla, ona je mene zamolila da dok budem u mogućnosti njegujem ovaj običaj, kako bi se sačuvao trag.

Meni je ovo ujedno uspomena na mamu, koja je u meni uvijek imala dobrog pomagača, a nakon njene smrti bilo mi je važno da ispunim emanet koji mi je ostavila“,

priča Emira Delalić Joksimović.

Proces izrade svijeća je mukotrpan, a kako je Emira objasnila, prva stvar u procesu izrade je nabaviti dobar parafin.

“U kazan se stavi topla voda, a onda se ubaci parafin i on se otapa. Fitilji moraju biti od pravog pamuka. Fitilji se poredaju na gvozdenu šipku, na jednu šipku naveže se između 20 i 25 fitilja.

Kad se sve to uradi, ona se smače u kazan, što se ponavlja više puta, nekad čak i do 15 puta. Kad su gotove i kad se ohlade, bijele svijeće se skidaju i stavljaju u sanduk, a nakon toga slijedi frabanje.”

 

Budimo sretni što postoje…

“Ja imam tri boje – crvenu, plavu i zelenu, a tih farbi više nema, ne proizvode se. Kad ih ofrabam, kitim ih na kanap, obično po pet svijeća“, objašnjava i pokazuje šarene

svijeće koje je ukrasila malo prije našeg razgovora.

Gotove svijeće Emira Delalić Joksimović nosi u određenu radnju na Baščaršiji, gdje se prodaju, a Adnan Rondić je u toj radnji pred ovogodišnje mubarek noći kupio svijeće.

“Ponovo su me vratile u djetinjstvo i oživjele sjećanje na rahmetli oca. Meni su tada te svijeće bile zanimljive jer su bile šarene, jer su označavale neke posebne večeri u našem životu,

a i danas sam sretan čovjek jer postoje šarene svijeće“, s osmijehom zaključuje Rondić.

U sarajevskim kućama i sarajevskom duhu običaj šarenih svijeća još živi, govori, podsjećajući na vrijednost naslijeđa i trajnost naroda.

Stoga, budimo sretni što postoje šarene svijeće.

 

IZVOR : AL JAZEERA