Moj najbolji prijatelj…

Upoznala sam ga prije pet godina kada sam došla u Švedsku da otpočnem novi život.
Meni je trebalo državljanstvo, a njemu novac, i tako je sve počelo.
Nije mi bio samo običan cimer i bračni drug iz koristi, bio mi je mnogo više.
Provodio je sa mnom vrijeme, pomagao mi oko učenja jezika, čitao mi, smijao se i plakao zajedno sa mnom, pružao mi podršku, jednom riječi, bio mi je najbolji prijatelj.
Prošlo je tako dvije godine i par mjeseci prije nego što smo trebali da se razvedemo, teško se razbolio.
Karcinom pluća u poodmaklom stadiju.
Ostala sam uz njega do kraja, kao što je i on bio uz mene, kada mi je pomoć i podrška bila najviše potrebna.
I danas, skoro tri godine poslije njegove smrti, često ga sanjam i nedostaje mi.
Boljeg prijatelja u životu nisam imala.
Zauvijek će ostati u mom srcu.