Maca kao kućna radinost…

Samo jednim pretraživanjem novinskih naslova na internetu, uglavnom novine, koja se glasa za najprodavaniju, da se ugledati nebrojeno naslova vezanih za djevojku čije zanimanje ne postoji u klasifikaciji djelatnosti koja je službena u Bosni i Hercegovini. Starleta.

U neki vakat sarajevska „Drina“, zenička „Opatija“ i mostarska „Lira“ bile su obilježena radna mjesta za takve cure i one su imale ovojezički, svima razumljiv naziv zanimanja. Nije trebao prevodilac.

Ta vrsta zanata provlačila se kroz svako vrijeme na ovaj ili onaj način. Ali kada se jednoj od njih, koja se odaziva na Maca, da toliko medijskog prostora, onda smo debelo u gabuli. Pazite sad „Najviše ponuda za seks dobivam od političara“ „Znam koje se pjevačice i voditeljice bave prostitucijom“ „Muzla bih ja i krave“ „Proganja me oženjeni trgovac iz Gradačca“ samo su neki od naslova koje jedna dnevna novina plasira svakodnevno i na taj način, htjeli to priznati ili ne, oblikuje javno mnjenje i pokriva svoj tiraž.

Općepoznato je da svaki grad ima svoju Macu. Neki će biti precizniji pa reći, i svaki miš ima svoju macu.

Izlišno je, degutantno do povraćanja, filovati javnost jednom bezobraznicom, koja se ni za jot ne razlikuje od onih jadnica na svakoj petlji puteva, ove zemlje za koju je osiromašeni uranij još i bogatstvo. No, mentalitet, onaj balkanski, kojem se i ne odupiremo koliko to čine susjedi u R Hrvatskoj (ali im ne ide od ruke, na žalost, op.a.), poprima obilježja koride. Hoj ha! Napredne tehnologije bilježe sve, pa je tako na fejzbuk stranici, nemojte pogađati, opet iste novinske kuće, objavljen video klip, kako Maca pjeva ispod tuša. Novome Darvinu, kako bi ponovo dokazao da smo postali od majmuna, neće trebati puno eksperimenta. Na žalost!

Dostupnost i korištenje interneta na ovim prostorima, točnije u našoj državi Bosni i Hercegovini, toliko je neuređeno, da i dijete iz pelena (neke reklame to čak i pokazuju, op.a) može koristiti sve one gadosti koje mu se putem tog medija nude, onda je zadaća za psihologe, sociologe izuzetno, izuzetno teška.

Zadaća roditelja, baška!

Ovo je mentalni Černobil, kojim se izlažu svi bez obzira na uzrast i svjetonazor. Ovdje se prvenstveno misli na moralno uništenje djeteta u fazi spoznaje svijeta koji ga okružuje. Potom, zašto ne spomenuti i svjetonazor. Princip moralnog življenja je sloboda izbora svake individue ali i prijeka potreba društva koje se želi sloviti zdravim. Ukoliko moralno potonuće, u kakvo nas guraju pojedini mediji, koji bi trebali ponuditi dnevnu vijest,da ne kažem nešto pametno, nastavi istim tempom, onda se stremi ka nepopravljivom stanju iz koga nema povratka.

Maca postaje mustra po kojoj se hekla prvo mahala, a kako je globalizacija nadilazi sve prepreke, ne treba puno da osvoji veličinu države u kojoj obitujemo. Čak pređe i granice!

Zadnje bure tinte koje se troši, to pokazuje. Kako je Maca ostala na farmi u daljnjem natjecanju, (čitaj: javno bludničenje koga se srame svi predstavnici animalnog svijeta na spomenutoj farmi,op.a). Sada bi običan svijet trebao makar heftu dana prirediti dernek, jer će imati priliku da i narednih dana, direktno prati gologuze kretnje farmerice Mace.

Fuuuujj!

Ovih dana se ponovo povlači pitanje naplate RTV-e takse javnih servisa, što je i zakonska obaveza. Ima li iko u upravi tih istih javnih servisa da osim kukumakanja i nekakvog štrajka sindikata, koji bi trebali shvatiti prijetećim, kaže kako se obrazovna poruka sa tih istih servisa ne da čuti. Kako i na istima zna prošetati Maca.

Ne nužno gore spomenuta ali da pripada istoj bludnoj vrsti, to je sigurno.

Ima li iko u uredništvu javnih servisa da se odupre najezdi gologuzanja na svakom koraku, u svako vrijeme i ponudi nešto što će djecu a omladinu baška povesti u smjeru kojom hodi čovjek, bez tereta one nakaradne evolucije i majmunskih nagona.

Čini se da nema.

Nego se onako, pomirljivo pristaje na ono što medijske industrije nude, kako bi se isisao novac i vidio neki ćar. Običnom svijetu ostaje samo da sisa prst. Sve da su tvrdnje staroga Darvina tačne a sa kojima se nisam mirio ni kao osnovac, kretanje unazad ljudske vrste, ide brzinom svjetlosti i postavlja se, hipotetičko pitanje, naravno.

Što kada se vratimo u majmune? Evolucija napretka je previše spora da bi kalkulisali.

I još jedno pitanje. Koliko smo i sami spremni pritisnuti dugme? Figurativno misleći, oduprijeti se najezdi nemorala koji se nudi. Nemorala koji se pod nekakvom stranjskom odrednicom protura i još bi trebali pisati hvalospjeve o istom, jer to znači nešto, što mnogi koriste a ne znaju ni značenje. Starleta!

Kurvaluk i ništa drugo.

Degradacija ljudske vrste time postaje reprezentativni slajd ovoga društva a samim tim i države.Ona se prezentira kao nekada kućna radinost, keranja, heklanja, pletenje, kukičanja, vezenja ili slično. Danas ništa od tog!

Jer to traži truda, ruku i moždanih vijuga. To traži da se bude čovjek. Danas to očito, nije profitabilno.

Lakše je pokazati macu!