Kad se pamćenje gubi…

Dva straca sjede u dvorištu i sjećaju se mladosti.
Kaže jedan:
-Jarane moj, ja sam ti skloz izlapio, sve živo zaboravljam,
ne sjećam se više ni šta je juće bilo.
A drugi će:
-Ej prijatelju vidiš kod mene ti je obratno, ja sam otišao
ljekaru dobio sam lijek i sad je sve super.
-Ma kakav bolan lijek?, idem i ja odmah do ljekara.
-Joj, kako se zvaše, ono cvijeće… Ono što se nosi na slavu?
– A, ljiljani?
-Ma nije, ono što se nosi i na groblje…
-Karanfili?
-Ma nije čovjeće… Lijepo cvijeće, ima raznih boja…ima trnje…
-Ruže?
– A, da! Ružo… kako mi se zove onaj lijek što mi dao doktor?!