Ima li veći dar od djece??život sa njima!!!

Mnogi se možda ne slažu s tom izjavom, ali dijete doista predstavlja blagoslov.

Stvaranje novog života zajedno čini vezu između dvije osobe nesavladivom za ostatak svog života. Međutim, prioriteti se mijenjaju nakon što dijete dođe. Postoji nova svrha za život, posve novi život pun odanosti. Ova mala kompilacija fotografija prikazuje smiješnu stranu.

Ne postoji takav mirni trenutak.

Vrijeme doručka pretvara se u nered, svako jutro.

Izlazak u šetnju znači dugu šetnju unutar kuće dok trčite nakon bebe.

Nered postaje dio vašeg svakodnevnog života – možete ga zagrliti ili stalno se umoriti od svih čišćenja.

Postoji velika razlika između očekivanja i stvarnosti.

Nema samoće.

Da, djeca su slatka, ali stvarnost je drugačija nego što mislite.

Izvor slika: worldfactsftw.com

 

– Kada posmatramo čovjeka kao pojedinca, moramo uzeti u obzir kontekst, jer uvijek naš kontekst određuje značenje. Mi danas živimo u društvu u kojem se dosta vrednuju materijalne stvari, u društvu gdje su roditelji i, inače, odrasli ljudi nekako prisiljeni mnogo svoga vremena trošiti na posao, na privređivanje, na novac i gdje se neke stvari, odnosno vrijednosti rangiraju po tome koliko ko ima materijalnog bogatstva. Tako da se to sigurno odražava i na djecu jer je onda djeci u školi važno kako su vršnjaci obučeni, koje mobitele imaju i sve ono što ustvari prati ogromnu tehnološku promjenu koja se dešava u društvu, priča Lončarica.

Problem nastaje, ističe ona, kada neki roditelj, odnosno dijete ne može da slijedi trendove i kada se ta djeca osjećaju zapostavljena i u društvu i od vršnjaka zbog toga što nemaju dovoljno dobar mobitel ili dovoljno dobre tene. – Ono što je tu najžalosnije jeste to da, ustvari, jako važne stvari kao što su kolegijalnost, druženje, prijateljstvo i igra, koja je neophodna da bi se djeca razvijala u tom dobu, ostaju u pozadini, a kao figura postaju neke stvari koje ustvari nisu važne za emocionalni i psihološki rast djeteta. Vrlo često, ali ne i obavezno, roditelji idu iz krajnosti u krajnost. Postoje oni roditelji koja imaju velika očekivanja od svoje djece, ali i oni koji ne postavljaju nikakva očekivanja.

 

– Ja bih rekla da se roditelji, nekako, nekada, nalaze u krajnostima. Imamo roditelje koji imaju jako velika očekivanja od svoje djece i ta velika očekivanja postižu suprotno. Šta to znači? – To znači da dijete ne može biti dobro iz 15 predmeta na isti način. Veliki pritisak izaziva suprotno. Tako da ta djeca ne žele da idu u školu i pritisak koji doživljavaju od roditelja za njih postaje kontraproduktivan, pojašnjava Lončarica.

Druga krajnost roditelja, kako smo već naveli su oni roditelji koji ne postavljaju nikakva očekivanja pred svoju djecu. To, također, nije dobro. – Djetetu je jako važno da roditelj ima očekivanja, ali je važno da ta očekivanja budu realna i u skladu sa djetetovim mogućnostima, odnosno djetetovim talentima i sposobnostima. Svako dijete je različito i jako je važno to uvažiti i podržati dijete u onom u čemu je ono dobro. Što se tiče pripadanja grupi, to nam je uvijek važno. Nama ljudima je važno da pripadamo grupi u kojoj se nalazimo.

 

Znači, kada se djeca počnu takmičiti u tome ko ima bolji mobitel, ko je bolje obučen, onda sve pojedinačne osobine i kvaliteti djeteta nisu izraženi i kao da nisu važni, što može utjecati na samopouzdanje djeteta. Na pitanje na koji način i koliko to šteti djetetu koje ne pronalazi sebe u određenoj grupi, a u njoj želi da bude, sagovornica Oslobođenja kaže kako je njoj kao čovjeku i profesionalcu žalosno da se djeca identifikuju samo sa drugom djecom na osnovu materijalnog statusa porodice iz koje dolaze, a da se zapostavljaju sve druge osobine.

– Učeći dijete važnosti rada, prijateljstva, ali i humanog odnosa prema drugima, koji su drugačiji i različiti, roditelji i porodica postavljaju temelj za mentalno zdravo dijete, dijete koje će biti zadovoljno u budućnosti i svojim odnosima prema drugima. Porodica je mikrosvijet djeteta i dijete će se prema svojim vršnjacima ponašati onako kako se roditelji ponašaju prema njemu. Drugim riječima, da bi se dijete ponašalo onako kako roditelji žele, oni moraju svjedočiti vlastitim primjerom i predstavljati i model ponašanja, ali i podršku djeteta koja u budućnosti postaje njihov unutarnji glas i unutarnja podrška uz koju je odrastanje mnogo lakše i zdravije,