Čuvajte i volite svoje…

Ja mlada, 27 godina..moji plaču bez prestanka,

ne jedu..hodaju ko zombi..kuća puna tuge i straha..2 brata izgubljena,
lelemudaju..ja sjedim u sobi i razmišljam zašto sam baš ja dobila rak
i to vrstu toliko rijetku da se ni patolog nije suočio s tim nikad..
odlazim do majke i izgovaram najteže rečenice ikad:
-mamice šta god da bude zapamti da imaš još dvoje djece za koje moraš živjeti!
Odlazim do tate i njemu govorim šta plačeš? Jesam ja ličanka ili ne?!
Bolest se našla zaebavati s krivom osobom!
Ubit ću ga, obećavam! Pakao sam prošla…evo godinu dana od zračenja..
izborila sam se, bila ko lav, hodam opet, imam i divnog dečka, život mi se vraća u normalu.
Rane su ostale, kako psihičke tako i fizičke ali i dalje sam to ona ista osoba koja sada ima sreću u očima.
Život je čudo.
Zagrlite svoje, volite se. Zdrav čovjek je sretan čovjek!