Boško je ubijen prvi. Admira se dovukla do njega. Umrli su zagrljeni

PRIJE 28 godina na sarajevskom Vrbanja mostu ubijeni su Boško Brkić i Admira Ismić. Boško je bio Srbin, Admira Bošnjakinja, a u Sarajevu je bjesnio rat.

Tog dana Boško i Admira, koji su bili u dugoj vezi, pokušali su pobjeći iz ratnog ludila. No baš na Vrbanja mostu zaustavio ih je snajperist. Prvo Boška, a onda i Admiru. Umrli su zagrljeni.

Amir Šulović, Boškov prijatelj iz mladosti, u jednom intervjuu je rekao da je njihov plan bio domoći se Grbavice, a tamo se moglo samo preko Vrbanja mosta.

“Bilo je teško, ali imali smo prijatelje, doduše nijednog dovoljno moćnog da garantira da će se iz grada moći izaći. Boškov i Admirin prelazak na Grbavicu bio je dogovoren i

s jednom i s drugom stranom. Znam čak i imena tih ljudi”, rekao je Šulović.

Tko je ubio Boška i Admiru ni danas se ne zna, a njihove obitelji smatraju kako je bolje da ne znaju imena ubojica jer im je tako lakše živjeti.

Boškova majka Radmila Brkić i Admirin otac Zijah Ismić u svojim medijskim istupima uvijek su naglašavali da se njihove obitelji nisu protivile njihovoj vezi,

bez obzira na to što su bili različitih vjera.

Boško i Admira oboje su rođeni 1968. godine. Zajedno su bili od svoje 16. godine. Godine 1994. CBS je snimio dokumentarni film Romeo and Juliet in Sarajevo,

a režiju je potpisao John Zaritsky. U dokumentarcu se navodi da je ljubavna priča Boška i Admire počela na dočeku Nove godine 1984. i da su jedno drugom bili prva ljubav.

Tanja Bogdanović, Admirina prijateljica iz srednje škole, u dokumentarcu je rekla da je Admira bila potpuno drugačija od ostalih cura iz razreda.

Obožavala je motocikle i znala je popravljati aute.

“Bila je pomalo divlja. Djevojke se obično boje nečega, ali se ona nije bojala ničega. Boško je bio potpuno drugačiji. Bio je tih i miran dečko, bili su potpune suprotnosti”,

rekla je Bogdanović u dokumentarcu.

Boškova majka Radmila Brkić za srbijanski je RTS jednom prilikom rekla da joj uopće nije smetalo što Admira nije bila Srpkinja.

Dodala je da su Boško i Admira planirali otići u Beograd i vjenčati se te nakon vjenčanja otići “negdje van”.

Nikad nije otkriveno tko ih je ubio

Njihovo ubistvo bilo je pripisivano pripadnicima Vojske Republike Srpske sve do iskaza Tužilaštvu Sarajevskog kantona bivšeg operativca bošnjačke tajne službe AID Edina Garaplije,

koji je rekao da su “sarajevskog Romea i Juliju” 18. maja 1993. godine ubili pripadnici tajne muslimanske terorističke jedinice “Ševe”.

Garaplija je za ovo ubistvo optužio Nedžada Herendu, koji je neko vreme bio šef “Ševa”, te pripadnika ove jednice Dragana Šošića, pisali su mediji.

– Medijima je plasirano da su ubijeni sa srpske strane. Herenda je bio precizan i rekao je da su se on i Dragan nalazili na prostoru bivše zgrade “Steleksa”, odnosno Elektrotehničkog fakulteta. Zamaskirani, sa te pozicije gađali su ih na mostu kad su mladić i devojka pokušali da pređu na stranu Republike Srpske – naveo je Garaplija 2002. godine.

No iz Sarajeva nikada nisu izašli.

Tko je ubio Boška i Admiru, nije poznato. Nije nikada ni utvrđeno s koje je strane metak došao. Navodno je prelazak bio dogovoren, ali je netko zapucao.

Mogući uzrok vatre na Admiru i Boška je smjena vojnika, kaže Boškova majka, jer vjerojatno nova postava vojnika nije znala za dogovor o prelasku para na Grbavicu,

odnosno srpsku stranu Sarajeva.

“Boško je umro prvi nakon pucnjeva, a ona se ranjena dovukla do njega, zagrlila ga i tako su umrli”, dodaje Boškova majka kojoj smeta što ih zovu Romeo i Julija jer,

kako kaže – njihove obitelji nisu bile protiv njihove veze.

Ni Admirin otac nije se protivio njihovoj vezi. Nakon što je prihvatio odluku svoje kćeri da ode iz grada, Zijah Ismić kaže da je čekao poziv Boška i Admire.

Pozvali su ga, ali iz Kruševca da upitaju je li istina da su Boško i Admira poginuli.

Tijela im danima ležala na mostu

Ležali su sedam dana na Vrbanja mostu dok su zaraćene strane raspravljale tko ih je ubio.

Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na groblju u Lukavici, a nakon rata, 1996. godine, po želji roditelja njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na

groblju Lav u zajedničkom grobu.